Jednostavno ja ne
mogu ostati i dalje tiho nakon svega viđenoga i doživljenoga. Ovo je kap
koja je prelila vrč, a ne čašu. Godinama svi gledamo, čudimo se, dozvoljavamo
te trpimo ovakve stvari. Pojedinci se pobune pa su tada to izdajnici, huligani,
kriminalci, protivnici svega dobroga u našem sportu. Ovdje je riječ o rukometu
pa ću pokušati držati se samo rukometne teme. Krenimo nekim dobrim stvarima
prvo. Od osamostaljenja smo u top 5 reprezentacija. Uvijek među najboljima,
nekoliko puta najbolji. Nekoliko puta i najbolji, ali bez sreće u ključnim
trenucima. Imamo iz svih prvenstava medalje, uspjehe, priznanja, počasti,...
Uvijek nam se većina divi. Nema tekme na kojoj nismo favoriti. Imamo jako puno
vrhunskih sportaša, rukometaša. Svake godine dajemo velik broj talenata. Veliki
postotak njih postane vrhunskim sportašima. Kad se pogleda koliko uspjeha i
vrhunskih rukometaša imamo u odnosu na broj stanovnika i veličinu zemlje tad je
to malo nelogično i nestvarno. Uz sve to, mi Hrvati, imamo i jednu živu
legendu, ikonu. Jednu osobu koja je sami vrh ne samo našeg nego svjetskog
rukometa. Osobu koja je ikona svjetskog rukometa i kojemu se svi dive. Naravno,
to je IVANO BALIĆ. To je čovjek čije igračke kvalitete netrebamo pisati. Uzmi
neku njegovu tekmu i pogledaj. Sad se priča o njemu i o njemu će se pričati dok
god ima rukometa. Jednom se rodio takav i nikad više. Jedanaest godina igra za
repku. Osvoji gotovo sve, uvijek bude tu, uvijek najbolji, kad je najteže
najbolji. Načet ozljedama za repku je odigrao bezbroj utakmica. Igra i daje
maksimum. Jedanaest godina je vođa reprezentacije. Došao je u godine u kojima
treba uživati i igrati posljednje sezone te se na veličanstven način oprostiti.
Došlo je do toga da ga se trebalo polako moliti i nagovarati da ostane na nekoj
funkciji u našem rukometu. Čovjek da si samo sjedne na klupu repke i ne igra,
već smo puno jači. On samom pojavom utjera strah u kosti protivnika. Savjetima
i svojim znanjem godinama pomaže suigračima. Mogao bih o njemu do sutra pisati,
ali idemo mi na našu sramotu. Danas je kulminacija te sramote. Danas je jedan
čovjek njega otjerao iz reprezentacije. Danas je dan sramote u Hrvatskoj.
Nazvat ću tu osobu osobom „X“ da se netko ne uvrijedi. Kao hvala za sve, mi se
njega rješimo. Ima li tu zdrave pameti i logike? Nema!!! Ovdje svaki zdravi
razum prestaje. To što radi dotični „X“ je sad već skandalozno. Stvorio je svoj
privatni klub. Taj klub ne smije imati konkurenta u Hrvatskoj pa nam i zbog
toga liga i ovako izgleda, ako se to uopće ligom može nazvati. No, nije tu
stao. Polako, ali sigurno reprezentaciju isto tako privatizira. Pozivaju se
igrači koje on odredi, izbornik je njegov pijun kao i ostatak zaposlenika. Godinama
tjera legende hrvatskog rukometa koji su još uvijek u stanju pomoći
reprezentaciji. Kapetan Metličić mu je rekao svoje mišljenje jednom. Drugi dan
je bio izbačen iz reprezentacije. Špoljarića se i iz kluba i iz reprezentacije
potjeralo, a danas igra u najjačoj ligi na svijetu na vrhunskom nivou, ali je
prestar za repku. Ima tu još igrača koji su također potjerani ( Džomba,
Dominiković, Sulić,... ). Svi oni su potjerani jer su kao prestari. Nitko se
nije oprostio na zaslužujući način. Svi su potjerani kao da su izdajnici i loše
osobe. Nitko za to u savezu ne mari. Nitko se protiv „X“ osobe nema muda
pobuniti. Naravano kad su to sve njegovi ljudi oko njega. Červarov odlazak
nikad nije definiran. Po meni je i on morao otići jer se „pomlađivalo“. Ifrana
su također potjerali. Jednom je komentator Sušec javno na tv-u nakon tekme i
izgubljenog finala kritizirao i pomalo vrijeđao Červara, a tad se većina s
njime i složila. Nitko tada nije ni pomislio da kad on ode da će i nestati
zlata s prvenstava jer se postavlja na njegovo mjesto osoba koja je nečiji
pijun i osoba koja nema ni i od iskustva. Vjerujem, bilo je najlakše takvog
pijuna postaviti kojim „X“ može kontrolirati i raditi iz sjene. Jednog Červara
se nije moglo dobiti na takav način.
Sve
ovo predugo traje. Mene osobno jako boli i smeta mi. Nije jednostavno to sve
gledati. Uvijek se trudim biti optimista i gledati pozitivno na sve, vidjeti
svjetlo na kraju tunela, ali moram priznati da svjetlo na kraju ovog rukometnog
tunela sve teže i teže vidim i to me rastužuje. Razumijem da se pojedinačno ne
žele protiv ovoga boriti ni bivši naši rukometaši, ni oni koji su potjerani i
oblačeni, a ni mi navijači. Ali ne razumijem da se mi nismo u stanju složiti i
pobuniti. Preko foruma, komentara i sličnoga nećemo nikad dobiti ono što
priželjkujemo. Recimo da se u nogometu desilo nešto najgoreg. Nogometna mafija
je zavladala nogometom u potpunosti, a pola navijača se pobunilo, a pola ne.
Tako onda na nekim stadionima se zviždi ili stadioni bivaju prazni dok se u
drugom gradu stadion rasproda i napravi spektakl. Svima njima je zajedničko da
im smeta dosta stvari u nogometu, ali nikako da se ujedinimo i usuglasimo. Isto
bi se moglo i u rukometu desiti. Samo treba znati da to nikud ne vodi. Rukomet
je naš najuspješniji sport, a ovakvim tempom će to prestati biti. Dokle god će
osobe „X“ raditi privatne stvari to neće biti dobro. Ok, neka kupi klub, neka
ga financira u svom trošku i neka radi što želi ( u skladu s zakonima ), ali
takvo što raditi iz reprezentacije ne smije. To mu ni ne smijemo dozvoliti. Mi
navijači, mi Hrvati. Mi smo ti radi kojih se sve to igra.
O
ovoj temi se može sve i svašta napisati. Mogao sam još spominjati i neke igrače
od osobe „X“ koji se forsiraju, neke istupe u novinama gdje se za sve
okrivljuje Balić kad krene po zlu, itd. Nisam jer bih tad vjerojatno morao
knjigu napisati. Ima jedna stvar koja me zanima. Volio bih je jednom saznati.
Radi se o nečem vrlo jednostavnom. Svi vidimo i znamo da često puta znamo biti
od zakinuti od krovne rukometne federacije, da nam je suđenje blago rečeno
sumnjivo. Ne sjećam se neke tekme di bi suci navlačili za nas. Sve to se događa
unatrag dosta godina. Ja si postavljam jedno pitanje na koje nikako da
definitivno odgovorim samom sebi. Pitam se bi li se sve ovo događalo, bi li nam
se radile ovakve stvari da nam savez vode osobe koje nisu ovakve kao osoba „X“.
Bliži sam onome da je odgovor na moje pitanje to da nas se šikanira upravo radi
ovakvih „X“ osoba.
Posljednje
pitanje za kraj. Koliko smo mi Hrvati, istinski navijači i ljubitelji rukometa,
koliko smo mi spremni još to trpjeti i dozvoljavati? Meni osobno ovo više nema
smisla i zdrave pameti. Rade što žele, pričaju što im paše,... Mi sve vidimo i
nema reakcije. Dokad?
Nema komentara:
Objavi komentar