HRVATSKA U ŠPANJOLSKOJ

             Uvod u same pripreme nije nikako dobar. Javnost je protiv vodstva saveza i izbornika duže vrijeme, a tad oni doljevaju ulje na vatru i ne pozivaju Balića s glupim razlogom zašto nije tu. Takva atmosfera i ti događaji ne mogu djelovati pozitivno na samu ekipu. Naravno, tu je i problem među ekipom jer nema igrača koji je dugo godina bio lider na terenu i u svlačionici. Balićev izostanak ne treba previše opisivati. Već protiv Norveške se moglo vidjeti da će nedostajati, a koliko će nedostajati vidjet ćemo u Španjolskoj. Pripreme su nikad kraće, a mi imamo velikih problema. Loša igra u dvije prijateljske utakmice. Norveška nas je mučila te nas je zabrinula. U prvoj smo izvukli pobjedu na kraju iako su gosti vodili gotovo čitavu tekmu. Drugi dan nova tekma, ali tada i pobjeda gostiju. Primiti preko trideset golova u prvoj i 38 u drugoj tekmi? Za nas je to puno previše. Ne sjećam se kad smo mi posljedni put primili 38 golova. Na prvenstvo odlazimo vjerojatno s golmanskim parom Alilović – Šego, a kao treći golman ide Ivić. Alilović je odličan, Šego solidan, a Ivić najbolji mladi golman i naša velika budućnost. Usporkos godinama Ivić može već i u Španjolskoj pomoći. Golmani vrlo dobri, ali to nam neće pomoći ako obrana neće funkcionirati, a to se vidjelo i sada protiv Norvežana. Lijeva krila su Štrek i Šprem. Štrlek već nekoliko godina naše prvo krilo i za njega se ne treba previše brinuti. Samo da se ne ozljedi kao u Londonu. Šprem debitira na velikom natjecanju. Vjerojatno je odabir na njega pao jer je on jedino naše krilo koje igra obranu. Ninčević je ofenzivno jak, ali defenzivno nije. Uz to on za reprezentaciju nije odigrao ništa spektakularno pa je i to njegov minus, a Špremova šansa da se dokaže u Španjolskoj. Desna krila Čupić – Horvat, možda i najbolji svjetski tandem desnih krila. Čupko u dobroj formi, a Zlaja kvalitetna zamjena koja može uvijek uskočiti i odigrati odlično. Jedini problem je lakša ozljeda Horvata, ali vrlo vjerojatno će sve biti u redu i ide na prvenstvo. Kružni napadači kapetan Vori te Marić ili Musa. Vori je već godinama ključan igrač i on će svoje odraditi. Musa ili Marić? Po meni Marić. Musa je obrabeno dobar, ali napadački loš. Nama treba igrač koji će kvalitetno zamjeniti Vorija u napadu. U obrani imamo dovoljno igrača pa Musa i nije toliko potreba. Marić može itekako zamjeniti Vorija u napadu i odigrati vrhunski što je i protiv Norvežana dokazao. Uz to Marić bi trebao biti Vorijev nasljednik pa je ovo idealna šansa da Marić uči i napreduje uz ponajboljeg svjetskog pivota. Lijeva vnjaska strana je dosta upitna. Razlog je Lacković koji je do prije par dana imao „šipku“ u prstu, a sada bi trebao vrhunski igrati na prvenstvu. Kondicijsko stanje nije upitno, upitna je pucačka forma. Koliko dobar može biti Lac? Njegove alternative na pripremama su Mandalinić i Špelić. Mandalinić je veliki talenat i budućnost, ali po meni on još nije spreman za ovo veliko natjecanje. Špelić ponajbolji igrač u slovenskoj ligi, ali nema reprezentativno iskustvo što je dosta veliki problem. Tu je i Drago Vuković. Drago godinama igra u Bundesligi na visokom nivou, uvijek je tu i svoju rolu odradi kvalitetno u obrani i napadu. Ovo bi moglo biti Vukovićevo prvenstvo s obzirom da nema Balića, a da je Lacova forma upitna.  Tu je i naš najbolji obrambeni igrač Gojun koji će defenzivnu rolu odraditi. Odlazak u Madrid donio mu je i neki igrački napredak. Treba vidjeti koliko on može pomoći u napadu. U utakmicama s slabijim protivnikom dakako da može. Pitanje je samo može li i protiv jačih protivnika. Srednji vanjski Duvnjak i J. Valčić. Duvnjak izostankom Balića mora biti vođa na terenu i preuzeti teret na sebe. Igračka kvaliteta nije upitna, ali je upitno kako će se nositi s time. Valčić bi trebao biti neka zamjena umjesto Balića, ali on to nikad nije niti će biti. Balić je vrh vrhova dok Valčić igrački nije ni blizu tog nivoa. Desnu stranu sam najmerno ostavio za kraj. Tu je Luka Stepančić. Mladić koji je itekako zaslužio prvenstvo. Najbolji ovosezonski igrač Zagreba i naša velika budućnost. Luka igra u oba pravca i to jako, jako dobro ove sezone i na njega se može osloniti. I šećer na igračkom kraju je Marko Kopljar. Najbolji u Srbiji, ali ni približno takav u Londonu. Njegove igre na prvenstvu imaju veliku ulogu. Ukoliko odigra kao u Srbiji Hrvatska može ići do kraja, a ako bude kao u Londonu tada nam je put do trona dosta teži. Marko je igrač koji obranu igra vrhunski, ali u napadu se treba probuditi i biti onaj pravi. Ovo mu je već ko zna koje veliko prvenstvo i polako ulazi u grupu starijih igrača te bi trebao preuzeti odgovornost na sebe i biti ključan igrač. I sad izbornik. Nepozivanjem Balića si je otežao situaciju i na klupi, ali i u javnosti. Javnost ga je osudila radi toga, a na terenu će morati izmisliti način da nadomjesti njegov izostanak. Greške poput onih u Švedskoj više ne radi, ali ima još dosta grešaka s njegove strane. One iz Londona ako ne ponovi lako je moguće da sada odemo do kraja.

            Sve u svemu atmosfera nije kao i inače, nedojstaje najbolji svih vremena, nema ozljeđenog Buntića. U odnosu na London nema Ninčevića, Loserta i ove dovijice gore navedenih. Puno sumnje je u ekipu i naročito izbornika. Ovo je prilika da se dokažu da nisu zaboravili kako se osvaja zlato, ali i da svim kritičarima barem na kratko zatvore usta. Hrvatska je u svjetskom rukometnom vrhu već dugi niz godina, kvaliteta nije upitna. Ispraviti greške iz Srbije i Londona bi značilo da je zlato tu. Pitanje je možemo li mi to. Jesmo li spremni za zlato?