IVANO BALIĆ I PRVENSTVO

                       Treba biti iskren i kazati da Ivano nije onaj stari Ivano već dvije, tri sezone. To se jasno vidi i to je bilo za očekivati jer godine rade svoje. Međutim, Ivano kakav god da je on je još uvijek naš najbolji igrač i naš vođe. One Gobčeve izjave da on nije ni u Srbiji ni u Londonu bio vođa su neistine. Vidljivo je na ovom prvenstvu da kad igra Duvnjak da smo tad najjači, ali kad je on vani tad Hrvatska nema neku organizaciju igre i to nam nedostaje. Nedostaje nam kvalitetna zamjena za Duvnjaka. Vuković je strašno polivalentan igrač koji može odigrati na svim trima vanjskim pozicijama, ali on nije tip igrača poput Duvnjaka ili Balića. Baš u tim trenucima kad se Duvnjak odmara nam je potrebam Balić. Uz sve to Balić je bio vođa i na terenu i van terena. Njegova riječ se uvijek slušala i bila je od velikog značenja. S njime smo puno jači samo da i sjedi na klupi, tj. bude uz ekipu.

            Nama se već neko vrijeme događa problem da u ključnim trenucima se svi okreču k Baliću i imaju misao „Ivano će preuzeti stvari u svoje ruke“. Sada ga nema i sad treba vidjeti tko će se odvažiti „uskočiti u Ivanove patike“. Dosad je on to radio bez problema i bez obzira hoće li ili neće uspjeti. Uostalom i u Londonu nas je protiv Francuza Ivano vratio u igru, ali se tada dogodila neobjašnjiva Golužina greška kada ga je izvadio iz igre. Prema najavama teret vođe je pao na Duvnjaka. Treba vidjeti je li on spreman u ključnim trenucima biti baš taj vođa. Ivano je strašno hrabar i uvijek je igrao maksimalno za reprezentaciju i sve nas usrećivao.

            Sada slijede one najvažnije utakmice, utakmice u kojima se odlučuje od rezultatu na prvenstvu. Hrvatska je uz Francuze i Dance najveći favorit. Tek sada zapravo počinje ono pravo prvenstvo za nas. Slijede utakmice koje će pokazati jesmo li spremni i koliko možemo bez Ivana.

             Za kraj jedna stvar. Rukomet se igrao i prije Balića, a igrati će se i nakon njega. Stoji sve to da nije on onaj stari i sve te priče. Ali, treba i misliti na jednu činjenicu. Činjenica je da sada imamo priliku „iskoristiti“ do kraja Ivana. On će uskoro završiti igračku karijeru i neće nam igrački moći pomoći više. Kasnije ćemo žaliti da nismo više koristili njega i njegovu pomoć. Vjerojatno ćemo žaliti što smo ga ovako odbacili kao da je nitko i ništa. Jedan i jedini je Ivano i vrlo vjerojatno nikad više nećemo imati ovakvog igrača i osobu na terenu i van terena. Je li ovo bila pametna odluka?