VELIČANSTVENA POBJEDA

            Konačno je pala i ta Francuska. Pala je zbog valičanstvene igre hrvatske reprezentacije. Kapa do poda svim igračima koji su ostavili srce na terenu i dogurali do polufinala bez poraza uz najbolju igru od svih ekipa na prvenstvu. Četvrtfinalna utakmica donosila je Francusku s kojom imamo nešto lošiji skor i koje smo se pribojavali jer su nam Francuzi „ukrali“ nekoliko zlatnih medalja. Bila je to utakmica koju su javnost i igrači s nestrpljenjem čekali. Osjećala se glad za revanšom i pokazivanjem da smo bolji. To se i dogodilo. Sama utakmica je loše počela po nas. Uz sve nedostatke radi ozljeda (Buntić, Lacković, Štrlek) te pokrpanog Bičanića u 47. sekundi utakmice isključen je Drago Vuković. Drago je jedan od ključnih igrača ove reprezentacije i to je bio veliki hendikep. Međutim, Hrvatska je nakon 0:2 na krilima Duvnjaka i Alilovića preokrenula utakmicu u svoju korist te do kraja održavala prednost. Duvnjak je pokazao da je svjetska klasa i da je novi vođa ove reprezentacije. Utakmicu kakvu je od odigrao ne može bilo tko odigrati. Svih 60 minuta je odradio veličanstveno i kao pravi vođa. Uz njega posebno vrijedi istaknuti i Mirka Alilovića. U najavama oko utakmice su se svi složili da u koliko želimo pobjediti da naši golmani moraju biti bolji od Omeyera. Mirko je bio veličanstven i svojim obranama je izluđivao Francuze. Naša obrana je odradila posao iz snova. Gojun je bio na visini zadatka, a Musa je savršeno nadoknadio izostanak isključenog Vukovića. Hrvatska je pokazala da ima najbolju obranu na turniru, ali i da iz te obrane preko kontri i polukontri dolazi do laganih golova. Francuska jednostavno protiv ovakve Hrvatske nije imala šanse. Obrana je bila briljantna te je uništila vanjsku liniju Francuza. Sorhaindo nam je jedini stvarao ponešto problema, ali u drugom poluvremenau su i njega zaustavili. Na kraju je bilo visokih +7 u našu korist.

            Slijede Danci koji su uz nas navjiše pokazali na turnitu. Treba istaknuti da su oni imali nešto lakši put do polufinala, ali večeras to neće igrati veliku ulogu. Hrvatska u utakmicu ulazi kao lagani favorit s obzirom na pobjedu nad Francuzima, ali i zbog onih +11 u Londonu kada Danci nisu imali šanse. Kroz medije Danci pile naopako i predstavljaju Hrvatsku kao nesavladivog protivnika. Hrvatska treba gledati samo na sebe i uči u utakmicu kao i na bilo koju drugu s hladnom glavom. Znamo koliko možemo i ne trebamo se previše zamarati njima nego se fokusirati na nas i našu igru. U koliko uđemo u utakmicu kao što smo protiv Mađara ili Francuza ulazak u finale će biti blizu. Hrvatska večeras piše povijest. Ajmo Kauboji, Hrvatska je uz Vas!!!

SIGURAN PUT U ČETVRTFINALE

            Nakon Mađara i više nego zasluženo smo pobjedili domaćina Španjolsku. Prije same utakmice, a naročito nakon utakmice vodile su se polemike hoće li se igrati na pobjedu ili taktizirati. Bile su priče i da su Španjolci „tankirali“. Hrvatska je izabrala pošteni sportski put kao i uvijek. To smo svima pokazali pobjedom nad Španjolcima. Oni isto tako nisu igrali na poraz već su se nadali pobjedi, ali se opet ispostavilo da su lošiji od nas. Hrvatska je pobjedila i svjesno bez taktiziranja otišla na puno teži ždrijeb. Osmina finala donosila je utakmicu s Bjelorusima. Oni nisu protivnik koji bi nam trebao stvarati probleme. To se i vidjelo s rutinskom pobjedom Hrvatske. Veseli činjenica da su se svi ključni igrači odmorili za sljedeću utakmicu. Prva postava odigrala je početnih desetk minuta, ostvarila rezultat i do kraja su igrali mladići kojima je ovo bila fantastična prilika da se iskažu. Stepančić je dokazao da se već sad može računati na njega, Marić potvrdio svoje kvalitete te pokazao da u napadu može mjenjati Vorija. Veseli podatak da je Ninčević nakon što je priključen imao šut 5/5. To je pokazatelj da nema pretjerne brige za Štrlekov izostanak radi ozljede. Odradili smo i više nego dobar posao s Španjolcima i Bjelorusima. Čvrsta obrana i lagani golovi iz kontri i polukontri su put prema pobjedi, a mi to radimo odlično. Igramo moderan i atraktivan rukomet uz čvrstu obranu. Sve to treba prenjeti na utakmicu s Francuzima koja je ključna utakmica prvenstva. U koliko njih pobjedimo tada je zlato i više nego blizu. Pobjeda će biti  okidač prema putu za zlato. Pobjedom na Francuzima ćemo sebi dokazati da smo najbolji i da vrijedimo za zlato. Na prijašnjim prvenstvima smo nesretno gubili od njih u finalima i polufinalima ponajviše zbog nekog straha koji se javlja u tim našim utakmicama u nama. Toga se trebamo osloboditi i pokazati da smo bolji. Hrvatska to može i mora učiniti u srijedu! Ajmo Kauboji!!!

IVANO BALIĆ I PRVENSTVO

                       Treba biti iskren i kazati da Ivano nije onaj stari Ivano već dvije, tri sezone. To se jasno vidi i to je bilo za očekivati jer godine rade svoje. Međutim, Ivano kakav god da je on je još uvijek naš najbolji igrač i naš vođe. One Gobčeve izjave da on nije ni u Srbiji ni u Londonu bio vođa su neistine. Vidljivo je na ovom prvenstvu da kad igra Duvnjak da smo tad najjači, ali kad je on vani tad Hrvatska nema neku organizaciju igre i to nam nedostaje. Nedostaje nam kvalitetna zamjena za Duvnjaka. Vuković je strašno polivalentan igrač koji može odigrati na svim trima vanjskim pozicijama, ali on nije tip igrača poput Duvnjaka ili Balića. Baš u tim trenucima kad se Duvnjak odmara nam je potrebam Balić. Uz sve to Balić je bio vođa i na terenu i van terena. Njegova riječ se uvijek slušala i bila je od velikog značenja. S njime smo puno jači samo da i sjedi na klupi, tj. bude uz ekipu.

            Nama se već neko vrijeme događa problem da u ključnim trenucima se svi okreču k Baliću i imaju misao „Ivano će preuzeti stvari u svoje ruke“. Sada ga nema i sad treba vidjeti tko će se odvažiti „uskočiti u Ivanove patike“. Dosad je on to radio bez problema i bez obzira hoće li ili neće uspjeti. Uostalom i u Londonu nas je protiv Francuza Ivano vratio u igru, ali se tada dogodila neobjašnjiva Golužina greška kada ga je izvadio iz igre. Prema najavama teret vođe je pao na Duvnjaka. Treba vidjeti je li on spreman u ključnim trenucima biti baš taj vođa. Ivano je strašno hrabar i uvijek je igrao maksimalno za reprezentaciju i sve nas usrećivao.

            Sada slijede one najvažnije utakmice, utakmice u kojima se odlučuje od rezultatu na prvenstvu. Hrvatska je uz Francuze i Dance najveći favorit. Tek sada zapravo počinje ono pravo prvenstvo za nas. Slijede utakmice koje će pokazati jesmo li spremni i koliko možemo bez Ivana.

             Za kraj jedna stvar. Rukomet se igrao i prije Balića, a igrati će se i nakon njega. Stoji sve to da nije on onaj stari i sve te priče. Ali, treba i misliti na jednu činjenicu. Činjenica je da sada imamo priliku „iskoristiti“ do kraja Ivana. On će uskoro završiti igračku karijeru i neće nam igrački moći pomoći više. Kasnije ćemo žaliti da nismo više koristili njega i njegovu pomoć. Vjerojatno ćemo žaliti što smo ga ovako odbacili kao da je nitko i ništa. Jedan i jedini je Ivano i vrlo vjerojatno nikad više nećemo imati ovakvog igrača i osobu na terenu i van terena. Je li ovo bila pametna odluka?

VRLO DOBAR POČETAK PRVENSTVA

            Četiri utakmice uz maksimalan učinak. Poptuno očekivano. Australija kao početak i nešto laganiji trening. Druga utakmica s jačim i agresivnijim Alžirom donjela je malo težu utkmicu i praktički početak prvenstva jer Australija je slučajni prolaznik SP-a. Alžir se odradio bez problema, ali s malom nezgodom Lackovića. Drugi dan sljedili su Mađari s kojima imamo dobar skor u posljednje vrijeme, ali ih nismo smjeli nikako podcjeniti. Ušli smo sjajno u utakmicu i vidjelo se da smo bolji te da je pobjeda u zraku. Jučer je svladan Egipat u utakmici na kojoj se vidjelo da se odrađuje tek toliko jer se moraju uzeti dva boda. Slijedi utakmica s Španjolcima i odluka o prvom mjestu u skupini. Ako će biti kao u prijašnjim tekmama onda je pobjeda naša. Treba istaknuti nakon ovih 4 utakmica Kopljara, Čupića i Duvnjaka. Oni su naše lokomotive trenutno. Čupić zabija i leti po terenu, s Duvnjakom na terenu izgledamo najbolje i on daje poseban štih reprezentaciji. Kopljar nas je sve ugodno iznenadio svojom igrom na prvenstvu. Obrambeno odličan, a u napadu sve češće preuzima stvari u svoje ruke i postiže ključne golove. Alilović je solidno branio dosad, ali od njega se sad očekuju i bolja izdanja na golu. Naša mladost je zasad i više nego dobra. Ivić fantastično koristi svoje minute na golu, Stepančić je odlična zamjena za Koljara, Mandalinić ide na glavu i bez kompromisa, a Šprem itekako može mjenjati Štrleka kad ovome treba predah ili ga ne ide. Možda najslabija karika dosad je Musa koji nije kvalitetom na nivou Hrvatske reprezentacije i to se jasno vidi. Treba pohvaliti i Gojuna koji odrađuje posao u obrani, ali i zabije iz kontri i polukontri u napadu.

            Dosad smo odradili dobar posao s gotovo nijednim problemom. Jedini problem nam je Lacković. Njegov prst ne izgleda dobro i teško je očekivati vrhunske partije od njega. Izbornik zasad dobro vodi ekipu kroz tekme i nije napravio neku veliku pogreški i neka tako samo ostane. Ajmo Kauboji!!!

HRVATSKA - AUSTRALIJA

            Prva utakmica, utakmica protiv amatera i najslabijeg protivnika. Očekivano visokoka pobjeda (+23). Priliku dobili svi osim kapetana Vorija jer nije bilo potrebe da Vori ulazi u igru. Alilović djelovao nezainteresirano i bez motiva. Obrani je nekoliko lopti, ali to nije ni utakmica u kojoj nam je on potreban. Ivić debitirao i dokazao kvalitetu. Sakupio nekoliko obrana, bacio par kontri i sve u svemu pokazao da može itekako biti koristan. Štrlek odigrao tek toliko, bez prevelike želje. Šprem se trudio, postigao prvijenac i odigrao vrlo dobro u obrani. Bičanić je u obrani bio solidan i dobar u napadu. Mandalinić postigao debitantski gol i pokazao veliki motiv i želju. Lacković odigrao nekoliko minuta što je premalo za ocijenu. Duvnjak se predstavio kao vođa i tako treba. Odigrao jako dobro i pokazao da je u formi i da možemo puno od njega očekivati na prvenstvu. Vuković takošer igrao dobro, ali i napravio nekoliko tehničkih grešaka. Imao je i 100% šut iz igre. Kopljar odigrao dobru utakmicu, ušao dobro u prvenstvo i pokazuje naznake da bi mogao biti onaj Kopljar iz EP-a u Srbiji. Stepančić možda i najbolji od ovih debitanata. Postigao nekoliko golova, trudio se, vidjeli su se motiv i želja. Desna krila su naša slatka briga. Horvat najbolji igrač, Čupić odmah do njega. Zajedno zabili više od deset golova, vukli kontre i polukontre. Nisu još na maksimalnom učinku, ali to i ne čudi za prvu tekmu. Izbornik je napravio dobar potez odmorivši Vorija i ne uvodeći ga u ovoj utakmici u igru. U ovoj utakmici je Marić jednostavno trebao igrati i biti u sastavu. On je to zaslužio, a i protiv Norvežana je to i pokazao. Šteta da danas nije bio u sastavu.

            Australija je amaterska ekipa, ekipa koja nije dorasla ni nekon slabijoj ekipi od Hrvatske. Pregršt tehničkih grešaka, neorganizirana igra, nedostatak kvalitete,... Srećom svi oni neoprezni australski startevi na naše igrače u kontri nisu imali posljedice. To je samo još jedan pokazatelj koliko su oni loši.

            Obrana je bila dobra, ali manjkalo je agresije. Dopuštali smo i u nekim trenicima da nam dolaze do 9 metara i šutiraju preko bloka. Taj segment moramo popraviti. S obzirom na protivnika teško je i bilo za očekivati veliku agresiju. Radiju kontre i polukontre. Igramo moderan i brz rukomet. Zadržali smo način igre koji smo prezentirali u Londonu i to je u redu. Što više laganih pogodaka to će biti lakše dobiti utakmicu.

            Slijedi Alžir koji je malo jači od Australaca. Utakmica slična ovoj današnjoj koju treba maksimalno ozbiljno shvatiti i pobjediti uz što manje rizika i naravno bez ozljeda.

SP U ŠPANJOLSKOJ

            Pripreme za prvenstvo obilježene su kao nikad kraće pripreme. Sredina je klupske sezone te bi igrači trebali biti u kondicijskoj spremi tako da se pripreme uglavnom koriste za uigravanje i tempiranje forme. Svaka reprezentacija ima svoja očekivanja. Prvi favoriti su opet isti kao i prijašnjih godina. U prvom redu Francuzi, Danci i mi Hrvati. Tu se još pribraja domaćin Španjolska radi domaćeg terena, ali i sve boljih rezultata na posljednim natjecanjima. Kao neko iznenađenje može se dogoditi recimo Island ili Poljska dok Srbija, Slovenija, Mađarska i Makedonija imaju također šanse i kvalitete pokvariti planove favoritima. Ostale ekipe bi morale pravo čudo napraviti da bi uzele medalju. Tko će uzimati medalju i kojeg će biti sjaja ovisiti će o mnogočemu. Ponajviše o tempiranju forme, o ozljedama, o ždrijebu, ali i iskustvu i sportskoj sreći. Francuzi su možda i najveći favoriti s obzirom na London i prethodna zlata. Danci su uvijek tu, izrazito su kvalitetni, iskusni i ako im se poklope neke stvari ( primjerice kao u Srbiji ) mogu do zlata. Španjolci su domaćini, a poznato je da domaćin daleko dogura. Sa posljednih nekoliko prvenstva vraćaju se sa sve boljim i boljim ostvarenjima. Oni možda nisu ko Francuska, Danska i Hrvatska jaki, ali domaći teren nosi dodatnu prevagu. Tu smo i mi, uvijek u vrhu. U Srbiji i Londonu smo možda igrali najbolji rukomet, a zadovoljiti se morali „samo“ broncama. Hrvatska ima sve potrebno da bi postala opet svjetski prvak samo mora pametnije igrati na završnici prvenstva, odnosno bolje tempirati formu da se opet ne dogodi pad na završetku kad treba biti najbolji. Sretno svim ekipama na prvenstvo, ali ipak Hrvatskoj najviše sreće!

HRVATSKA U ŠPANJOLSKOJ

             Uvod u same pripreme nije nikako dobar. Javnost je protiv vodstva saveza i izbornika duže vrijeme, a tad oni doljevaju ulje na vatru i ne pozivaju Balića s glupim razlogom zašto nije tu. Takva atmosfera i ti događaji ne mogu djelovati pozitivno na samu ekipu. Naravno, tu je i problem među ekipom jer nema igrača koji je dugo godina bio lider na terenu i u svlačionici. Balićev izostanak ne treba previše opisivati. Već protiv Norveške se moglo vidjeti da će nedostajati, a koliko će nedostajati vidjet ćemo u Španjolskoj. Pripreme su nikad kraće, a mi imamo velikih problema. Loša igra u dvije prijateljske utakmice. Norveška nas je mučila te nas je zabrinula. U prvoj smo izvukli pobjedu na kraju iako su gosti vodili gotovo čitavu tekmu. Drugi dan nova tekma, ali tada i pobjeda gostiju. Primiti preko trideset golova u prvoj i 38 u drugoj tekmi? Za nas je to puno previše. Ne sjećam se kad smo mi posljedni put primili 38 golova. Na prvenstvo odlazimo vjerojatno s golmanskim parom Alilović – Šego, a kao treći golman ide Ivić. Alilović je odličan, Šego solidan, a Ivić najbolji mladi golman i naša velika budućnost. Usporkos godinama Ivić može već i u Španjolskoj pomoći. Golmani vrlo dobri, ali to nam neće pomoći ako obrana neće funkcionirati, a to se vidjelo i sada protiv Norvežana. Lijeva krila su Štrek i Šprem. Štrlek već nekoliko godina naše prvo krilo i za njega se ne treba previše brinuti. Samo da se ne ozljedi kao u Londonu. Šprem debitira na velikom natjecanju. Vjerojatno je odabir na njega pao jer je on jedino naše krilo koje igra obranu. Ninčević je ofenzivno jak, ali defenzivno nije. Uz to on za reprezentaciju nije odigrao ništa spektakularno pa je i to njegov minus, a Špremova šansa da se dokaže u Španjolskoj. Desna krila Čupić – Horvat, možda i najbolji svjetski tandem desnih krila. Čupko u dobroj formi, a Zlaja kvalitetna zamjena koja može uvijek uskočiti i odigrati odlično. Jedini problem je lakša ozljeda Horvata, ali vrlo vjerojatno će sve biti u redu i ide na prvenstvo. Kružni napadači kapetan Vori te Marić ili Musa. Vori je već godinama ključan igrač i on će svoje odraditi. Musa ili Marić? Po meni Marić. Musa je obrabeno dobar, ali napadački loš. Nama treba igrač koji će kvalitetno zamjeniti Vorija u napadu. U obrani imamo dovoljno igrača pa Musa i nije toliko potreba. Marić može itekako zamjeniti Vorija u napadu i odigrati vrhunski što je i protiv Norvežana dokazao. Uz to Marić bi trebao biti Vorijev nasljednik pa je ovo idealna šansa da Marić uči i napreduje uz ponajboljeg svjetskog pivota. Lijeva vnjaska strana je dosta upitna. Razlog je Lacković koji je do prije par dana imao „šipku“ u prstu, a sada bi trebao vrhunski igrati na prvenstvu. Kondicijsko stanje nije upitno, upitna je pucačka forma. Koliko dobar može biti Lac? Njegove alternative na pripremama su Mandalinić i Špelić. Mandalinić je veliki talenat i budućnost, ali po meni on još nije spreman za ovo veliko natjecanje. Špelić ponajbolji igrač u slovenskoj ligi, ali nema reprezentativno iskustvo što je dosta veliki problem. Tu je i Drago Vuković. Drago godinama igra u Bundesligi na visokom nivou, uvijek je tu i svoju rolu odradi kvalitetno u obrani i napadu. Ovo bi moglo biti Vukovićevo prvenstvo s obzirom da nema Balića, a da je Lacova forma upitna.  Tu je i naš najbolji obrambeni igrač Gojun koji će defenzivnu rolu odraditi. Odlazak u Madrid donio mu je i neki igrački napredak. Treba vidjeti koliko on može pomoći u napadu. U utakmicama s slabijim protivnikom dakako da može. Pitanje je samo može li i protiv jačih protivnika. Srednji vanjski Duvnjak i J. Valčić. Duvnjak izostankom Balića mora biti vođa na terenu i preuzeti teret na sebe. Igračka kvaliteta nije upitna, ali je upitno kako će se nositi s time. Valčić bi trebao biti neka zamjena umjesto Balića, ali on to nikad nije niti će biti. Balić je vrh vrhova dok Valčić igrački nije ni blizu tog nivoa. Desnu stranu sam najmerno ostavio za kraj. Tu je Luka Stepančić. Mladić koji je itekako zaslužio prvenstvo. Najbolji ovosezonski igrač Zagreba i naša velika budućnost. Luka igra u oba pravca i to jako, jako dobro ove sezone i na njega se može osloniti. I šećer na igračkom kraju je Marko Kopljar. Najbolji u Srbiji, ali ni približno takav u Londonu. Njegove igre na prvenstvu imaju veliku ulogu. Ukoliko odigra kao u Srbiji Hrvatska može ići do kraja, a ako bude kao u Londonu tada nam je put do trona dosta teži. Marko je igrač koji obranu igra vrhunski, ali u napadu se treba probuditi i biti onaj pravi. Ovo mu je već ko zna koje veliko prvenstvo i polako ulazi u grupu starijih igrača te bi trebao preuzeti odgovornost na sebe i biti ključan igrač. I sad izbornik. Nepozivanjem Balića si je otežao situaciju i na klupi, ali i u javnosti. Javnost ga je osudila radi toga, a na terenu će morati izmisliti način da nadomjesti njegov izostanak. Greške poput onih u Švedskoj više ne radi, ali ima još dosta grešaka s njegove strane. One iz Londona ako ne ponovi lako je moguće da sada odemo do kraja.

            Sve u svemu atmosfera nije kao i inače, nedojstaje najbolji svih vremena, nema ozljeđenog Buntića. U odnosu na London nema Ninčevića, Loserta i ove dovijice gore navedenih. Puno sumnje je u ekipu i naročito izbornika. Ovo je prilika da se dokažu da nisu zaboravili kako se osvaja zlato, ali i da svim kritičarima barem na kratko zatvore usta. Hrvatska je u svjetskom rukometnom vrhu već dugi niz godina, kvaliteta nije upitna. Ispraviti greške iz Srbije i Londona bi značilo da je zlato tu. Pitanje je možemo li mi to. Jesmo li spremni za zlato?